Pozorišni sladoksci u Kotoru imali su rijetku priliku da u Kulturnom centru „Nikola Đurković” uživaju u dvosatnoj ansambl-predstavi „Očevi su gradili” Crnogorskog narodnog pozorišta, autorskom projektu Borisa Liješevića. Pred njima je nastupila plejada crnogorskih glumaca starije i novije generacije: Gojko Burzanović, Slobo Marunović, Ana Vujošević, Dušan Kovačević, Dragan Račić, Emir Ćatović, Gorana Marković, Jadranka Mamić, Kristina Stevović, Mišo Obradović, Momo Pićurić, Nada Vukčević, Olivera Vuković, Petar Burić, Radmila Božović, Srđan Grahovac, Stevan Radusinović, Slavko Kalezić, Zoran Vujović, Žaklina Oštir, koji su iz uloge u ulogu pričali autentične priče našeg podneblja. Predstava je rađena bez tekstualnog predloška, nastala je iz ličnih priča ljudi koji su sve to doživjeli, podijelili te priče sa rediteljem i dramaturgom. Glumci su uspješno prenijeli na scenu njihov doživljaj i osjećaj i to minimalnim sredstvima. Proces je bio zanimljiv, kažu glumci, a rezultat još zanimljiviji. Do sada je izvođena u Cetinju, Budvi, Tivtu, Nikšiću, Pljevljima, na Bijenalu crnogorskog teatra, FIAT-u u Podgorici, Gran pri donijela je sa festivala Bosne i Hercegovine u Brčkom, a zapažena je u Užicu na festivalu „Bez prevoda” i „Danima satire” u Zagrebu. Reakcije publike su svuda iste, jer ove priče svakoga dirnu, svako od gledalaca, ako ne lično, imao je nekoga bliskog koji je prošao kroz golgotu „imati, pa nemati”.
– Važno je da smo se čuli dobro, da je publika primila ono što smo htjeli da kažemo, tako da je ta razmjena uspjela. Govorimo o temama koji se tiču svih nas, lijepo polje za ostvarivanje komunikacije gledalac-glumac, kaže Zoran Vujović. On smatra da je kotorska pozornica uslovna za ovakve predstave, čak i kad je scena mala, a glumaca ima 20. Situacija u pozorišnoj umjetnosti nije kao onda kada su 1954. godine ukinuli sva pozorišta, pa je CNP moralo da nastupa po svim mjestima - sada to nije moranje, ali dobro bi bilo da češće nastupamo – kaže glumac Stevan Radusinović.
– Nije u pitanju samo komunikacija CNP-a sa Kotorom, nego i sa drugim gradovima. Zanimljivo je da je prodato 150 karata, a s obzirom da već duže vremena nismo bili, očekivali smo punu salu. Ipak, zadovoljni smo, jer smo čuli da je za kotorske prilike ovo super. Važno je da nas je publika odlično prihvatila, kaže on, a Dušan Kovačević dodaje da mu je žao što više Kotorana nije pogledalo ovu vrhunsku predstavu.
– Ovdje se uvijek osjećam jako lijepo, kotorska publika je edukovana i lijepo je prihvatila svaku predstavu koju smo igrali. Ova predstava možda traje malo duže, ali tu osjećate emociju koju nijedna druga predstava nije prenijela, zato što se tiče nas samih. Nastala je od autentičnih priča ljudi koji su živjeli i žive ovdje. Interesantan je i specifičan stil igre, gdje svako igra sve, objasnio je Kovačević koji je prvi put, odmah poslije studija, u Kotoru zaigrao u predstavi „Tre sorele”. On je istakao da ustanove kulture treba da izdvajaju više novca kako bi ovakve predstave vidjela šira publika u Crnoj Gori. Dobre volje u CNP-u ne manjka, veoma su raspoloženi da uvijek odigraju sve predstave koje mogu da stanu na kotorsku scenu, poručio je Kovačević.
Po riječima Zorane Kralj, zadužene za odnose sa javnošću ispred CNP-a, zadnjih sezona predstave CNP-a gostuju po gradovima Crne Gore bar jednom mjesečno. Pošto komad „Očevi su gradili” ima minimalnu scenografiju, to je čini praktičnom za gostovanja, kao i činjenica da su svi glumci zaposleni u CNP-u. Luka Doknić, tehnički koordinator, ističe da pri gostovanjima košta samo put, pošto se ne plaćaju ekstra honorari, te samo od lokalne samouprave zavisi hoće li da snosi dio troškova predstave, što je stvar dogovora sa rukovodstvom Centra za kulturu.
M.D.Popović


Motor kreativne industrije

– Predstava „Očevi su gradili” druga je predstava CNP-a koja je u novembru izvedena na kotorskoj sceni (prva je bila „Koza ili ko je Silvija”). Kulturni centar trebalo bi da bude motor, pokretač svih kulturnih ustanova i koordinator dešavanja.Trudimo se da tu poziciju izgradimo, ojačamo i postavimo visoko u očima građana i našeg osnivača, da budemo motor razvoja te kreativne industrije, kazao je za „Dan” Miloš Dževerdanović, direktor KC „NikolaĐurković


Vratila se publika u pozorište

Katarina Simović, studentkinja:
– Drago mi je što sam sa drugaricom Nikolinom Macanović uživala u ovoj predstavi, nisam odavno bila u pozorištu. Poslednji put sam gledala baletsku predstavu u Marinskom teatru u Sankt Peterburgu. Divno je da u našem gradu možemo da gledamo veliki glumački ansambl, što ne moramo da idemo u veće gradove da bismo uživali u tako lijepoj predstavi.

Zorana Milošević,
arhitekta:
– Postoje kulturni sadržaji i zimi, proporcionalno mjeri naših potreba s obzirom da je u tom periodu više slava, više se okupljamo kući. Baš mi se dopada da su se pokrenuli poslenici Kulturnog centra da „dovuku” ovakve predstave, da vrate taj pozorišni život u grad.


Maruška Drašković, psiholog:
– Veliko je zadovoljstvo da možemo da čujemo i da vidimo ovakve predstave, prilika je da se okupe razni ljudi koje poznajem. Znam da u Tivtu često gostuju predstave CNP-a, ne znam zašto ne i u Kotoru. Pozdravljam inicijativu da se ta saradnja oživi, vrijedno je da to dođe i ovdje, iako nam Tivat nije daleko, mnogo nam je milije kad se to dešava „kod nas”.

Jovana Roćenović, učenica, članica Omladinskog kluba:
- Rijetko je da imamo neku dobru predstavu u Kotoru. CNP nije daleko, pa bi mogli gostovati sa još nekim predstavama, jer su ljudi zainteresovani, posebno kad čuju da je državno pozorište na sceni. Treba ljudima dati priliku da vide više kvalitetnih pozorišnih komada.

Antonio Grgurović,
polaznik Škole glume:
– Trebalo bi da ovakvih predstava bude više na kotorskoj sceni. Zabavno je gledati vrsne domaće glumce i uživo učiti od njih. Mi smo sa predstavom „Bog” gostovali u Podgorici, a uskoro ćemo i u Tivtu.

Marko Ševaljević
i Andrea Drobnjaković,
ljubitelji pozorišta:
– Raduje nas nastup velikog ansambla, nadamo se da je to lijepa poruka za dalji pozorišni program u Kotoru. Danas nije lako putovati i raditi ovakve predstave. Ljudi se trude i treba to cijeniti. Nakon svih onih kabaretskih, diskutabilnih i niskobudžetnih predstava, ovo je pravi povratak izvornom pozorištu. Nadam se da će u nekom ponovljenom izdanju sala biti ispunjena do poslednjeg mjesta.

Mitar Jovanović,
pomorac, glumac-amater:
– Vratila se publika u pozorište i to me raduje. Vidi se divan, kvalitetan rad u predstavi „Očevi su gradili”, koja nas vraća u neku našu istoriju, a samim tim daje realnu sliku društvenog stanja. Jako poučna predstava i nadam se da će obići sve gradove u Crnoj Gori, da se ljudi malo više okupljaju u pozorištu. M.D.P.